Hidžama hrišćanskoj tradiciji južnoslovenskih prostora

Koliko je hidžama bil zastupljena u tradicionalnoj medicini i kulturama južnoslavenskih prostora ? 

Dugo vremene se hidžama koristila kao terapeutska metoda u našim prostorima. Iako je izvorno vezana za Sunet Poslanika Muhameda a.s. nije korištena isključivo u muslimanskoj tradiciji. 

  • U knjizi "Kućevni lekar ili Najvažnija uputstva  za negovanje zdravlja i lečenje sviju bolesti"  koje je kako navodi "Prema prilikama u kojima Srpski narod živi i po najnovijim medicinskim delima i svome višegodišnjem iskustvu sastavio Dr N. Sremac praktični lekar", a koja je izdana oko 1880, a drugo ispravljeno i umnoženo izdanje štampano u Pančevu 1885.god u nakladi knjižare braće Jovanović, spominju se kupice. "Kupice se meću suhe i krvave. Ako se krvave meću, time se vadi krv iz tela, i onda se ovako čini: Uzme se izvestan broj malih čašica, koje se kupice zovu, čak se malo na plamenu ugreju i za tim brzo metnu na kožu. Pod tom ćašom ispupči se koža i napuni krvi, što se po njenom crvenilu poznaje. Kad je kupica neko vreme stojala na koži, valja je skinuti, pak onda izbosti izbadačem ta mesta. Izbadač je četvorougolno metalno oruđe, u kom se nalaze mnogo nožića, pak kad se za tetivo povuče, nožići ispadnu. Kad se to mesto izbode s izbadačem, valja opet kupice ugrejati pa metnuti na ta izbodena mesta, da krv napolje vuku. Kad prestane ići krv može se još jedan put na tom mestu izbosti koža sa izbadačem, ali izbadač tako okrenuti, da nožići ne seku u onom istom pravcu, kao prvi put, već po preko, da je prvi ubodac drugim ubodcem prekršten. Nožiće na izbadaču valja posle toga dobro očistiti i u salo zaseći jedared. Suve se kupice zovu onda, kad se metnu na kožu samo kupice, a koža se ne iseče sa izbadačem. Suve kupice draže kožu, a time odvode draž iz unutrašnjih udova. U svakom mestu treba ili berberin ili babica da zna mećati kupice, da bi se u slučaju nužde brzo upotrebiti mogle." (str 204. i 205.)
  • U katoličkom vjersko-kulturnom krugu poznata sv. Hildegarda/njem Hildegard von Bingen; Lat: Hildegardis Bingensis, (1098 – 1179)/  pisala je djela iz oblasti teologije, botanike i medicine.  Čišcenje »tjelesnih sokova« vrlo je važna tema kod Hildegarde iz Bingena. Danas se to naziva »detoksikacijoma« ili »odvodenjem otpadnih tvari i otrova« koji su se nataložili u krvi i u vezivnome tkivu. Osim terapije postom i velikoga broja recepata s ljekovitim travama koji podupiru ove procese čišćenja organizma, Hildegarda navodi tri metode koje su opisane kao »postupci odvođenja tekućina«. To su puštanje krvi, barbiranje i kupke i komprese. Barbiranje je ono što zovemo hidžama, kupice i sl. Naziv dolazi od berbera koji su ga izvodili. "Barbiranje je u svako doba dobro i korisno kako bi se u čovjeku smanjile štetne tekućine i sluzavi sokovi", navodi Sv, Hildegarda. Barbiranje se obavlja s pomoću specijalnih čaša za barbiranje, a to su staklene kugle koje se nanose na određene dijelove tijela - već prema tegobama. Kugle se pune toplim zrakom. Kada se zrak ohladi, nastaje vakuum i čaša se pričvrsti za kožu. Na taj se način kroz pore na koži isisavaju otrovne i otpadne tvari. Osim te metode »suhog barbiranja«, postoji i »vlažno barbiranje« koje se danas, međutim, gotovo uopće ne provodi. Hildegarda preporućuje barbiranje kod velikog broja tegoba

Samostanska medicina : Snagom sv. Hildegarde / Agnes Baum, Isabella Peinsold-Klammer ; [prijevod s njemačkoga Gabriela Banić],  Zagreb, Večernjakova knjiga, 2005. (str. 67.- 68.)

  • Srpski lekar, Dr N. Sremac, U knjizi "Kućevni lekar" iz 1880. godine, spominje kupice za liječenje brojnih tegoba.
  • U katoličkom vjersko-kulturnom krugu poznata sv. Hildegarda koja je bila polimat i pisala djela iz oblasti teologije botanike i medicine, preporučuje barbiranje za liječenje brojnih oboljenja.