6. BOLEST

U prosjeku, ljudi zaraženi sa M. tuberculosis, imaju 10 posto šansi za razvijanje aktivne tuberkuloze u isto vrijeme u toku svojih života. Rizik od razvijanja aktivne bolesti je najveći u prvoj godini nakon infekcije, ali se aktivna bolest ponekad ne javi i nakon mnogo godina kasnije.

Aktivna tuberkuloza obično rezultira širenjem bacila iz alveola putem krvi ili limfe na druga mjesta, obično na neko drugo mjesto u plućima, ili lokalne limfonode. U 15 % slučajeva bacili uzrokuju bolest u drugim područjima, kao što je koža, bubrezi, kosti, ili reproduktivni i urinarni sistem.

Na novim mjestima, imunološke snage organizma ubiju mnoge bacile, ali imunološke ćelije i lokalno tkivo takodje odumiru. Odumrle ćelije i tkivo stvaraju granulome sa sirastom (kazeoznom) nekrozom, gdje bacili preživljavaju, ali se ne pokreću. Rani simptomi aktivne tuberkuloze podrazumijevaju gubitak tjelesne težine, povišenu temperaturu, noćno znojenje, gubitak apetita, ali mogu biti i neopaženi kod oboljele individue.

Većim razaranjem plućnog tkiva i širenjem granuloma nastaju kaviteti u plućima, a ponekad nastaje i komunikacija sa velikim disajnim putevima kao što su bronhi. Ovo omogućava širenje velikog broja bacila kada osoba kašlje. Kako bolest napreduje, granulomi mogu likveficirati, što je rezultat enzima izlučenih iz vlastitih imunoloških ćelija organizma. Ovo stvara bogati medijum u kojem se bacili brzo razmnožavaju i šire, stvarajući dalje lezije i karakterističan bol u prsima, kašalj, i, ukoliko je erodiran krvni sud, krvav iskašljaj.

Mnoge osobe nemaju otežanog disanja sve dok pluća ne budu ekstenzivno uništena stvaranjem kaviteta. Simptomi tuberkuloze koja zahvata druge organe sem pluća, variraju ovisno od zahvaćenog organa.