9. LIJECI KOJI SE KORISTE U LIJEČENJU

9.1. Izoniazid

Prednost izoniazida je da je izrazito snažan (baktericidan) lijek. Ima malo štetnih pojava, jeftin je, a pošto je snažnog djelovanja, doze su male. Normalno se uzima na usta. U posebnim uslovima, može se dati intravenozno i intratekalno. Postiže vrlo visoke djelotvorne koncentracije u svim tkivima, pa i u cerebrospinalnoj tečnosti. Nema unakrsne rezistencije s ostalim lijekovima.
Dnevna doza: 300 mg (djeca 5mg/kg) u jednoj dozi.
Toksične reakcije:
neuobičajene: hepatitis, kožna preosjetljivost, periferna neuropatija (može se spriječiti i liječiti piridoksinom).
rijetke : vrtoglavica, konvulzije, upala očnog živca, mentalni simptomi, hemolitička anemija, aplastična anemija, agranulocitoza, lupoidna reakcija, artralgija, ginekomastija.

9.2. Rifampicin

Rifampicin se uvijek daje peroralno u jednoj dozi. Nema unakrsnih reakcija s ostalim antituberkuloticima. U svim tkivima se postižu visoko učinkovite koncentracije, a umjerene u cerebrospinalnoj tekućini. Iako mu je cijena viša od većine drugih uobičajenih lijekova, rezultati su tako dobri da kemoterapija može biti jeftinija po izliječenom slučaju.
Dnevna doza:
osobe 50 kg i teže: 600 mg
ispod 50 kg: 450 mg
Djeca: 10 mg/kg (najviše 600 mg)
Potrebno ga je, ako je moguće, uzimati pola sata prije doručka. Ako se javlja mučnina, preporučuje se uzimati naveče prije spavanja.
Dostupan je u obliku tableta i kapsula, (postoji i oblik u vidu sirupa) sam, ili u kombinaciji sa drugim lijekovima. Postoji i pripravak za intravensku primjenu.
Bolesnici se moraju upozoriti da rifampicin boji ružičasto mokraću, znoj i suze.
Toksične reakcije:
neuobičajene: hepatitis, kožne reakcije, gastrointestinalne reakcije, trombocitopenična purpura, febrilne reakcije ( sindrom »influence« ) za vrijeme intermitentne ili nepravilne terapije.
rijetke: (obično za vrijeme intermitentne ili nepravilne terapije): zaduha, šok, hemolitička anemija, akutno bubrežno zatajenje.
Toksične reakcije kod djece su rijetke.

9.3. Etambutol

Etambutol je bakteriostatski lijek. Upotrebljava se uglavnom da bi se spriječio razvoj rezistencije na glavne baktericidne lijekove (isoniazid, rifampicin i streptomicin). Uzima se peroralno.
Zbog mogućnosti nastanka slijepoće velike doze se više ne daju. Ne smiju se prekoračiti preporučene doze. Nikada se ne smije davati etambutol maloj djeci koja ne znaju upozoriti da gube vid.
Dnevna doza:
Odrasli dnevno 25 mg/kg samo za prvih 8 tjedana 15 mg/kg kasnije
Izbjegavati primjenu kod male djece i kod oštećenja bubrega.
Toksične reakcije:
neuobičajene: retrobulbarni neuritis (ovisno o dozi), artralgija
rijetke: hepatitis, kožna preosjetljivost, periferna neuropatija

9.4. Pirazinamid

Pirazinamid je visoko baktericidan lijek. Djelotvoran je u uništavanju M. tuberculosis unutar stanica. Jako je vrijedan u kratkotrajnim terapijskim režimima i meningitisu.
Uzima se peroralno. Svaka tableta sadrži 500 mg pirazinamida i uzima se u jednoj dozi.
Dnevna doza:
Odrasli manje od 50 kg tjelesne težine: 1,5 g
Odrasli 50-74 kg: 2,0 g
Odrasli više od 75 kg: 2,5 g
Djeca : 35 mg/kg
Toksične reakcije:
neuobičajene: hepatitis (ovisno o dozi), povraćanje, artralgija, kožni osip (posebno kod izloženosti suncu)
česte: anoreksija, mučnina, crvenilo

9.5. Streptomicin

Streptomicin se ne apsorbira iz intestinalnog trakta pa ga je potrebno dati u obliku intramuskularnih injekcija. Odmah difundira u većinu tkiva. Koncentracije u normalnoj cerebrospinalnoj tekućini su vrlo niske, ali je razina viša kod meningitisa. Prolazi kroz placentu. Kako se izlučuje gotovo isključivo preko bubrega, kod bolesnika s lošijom funkcijom bubrega i starijih osoba, doza mora biti niža. Nabavka šprica i osoblje koje će davati lijek povećava trošak.
Streptomicin sulfat za intramuskularnu primjenu nalazi se u obliku praška u bočicama. Otapa se pomoću destilirane vode. Idealno, otopinu je potrebno napraviti neposredno prije primjene.
Medicinske sestre je potrebno upozoriti da injekcije daju svaki dan na drugu stranu. Svakodnevno davanje na istu stranu je vrlo bolno. Upravo zbog bolnosti, djeci se streptomicin daje samo ako je nužno potrebno.
Sestra koja daje injekcije mora nositi rukavice. U protivnom, može se razviti kožna reakcija na streptomicin.
HIV se može širiti inficiranim injekcijskim iglama. Ako se ne može iz nekog razloga koristiti svaki put nova igla za svakog bolesnika, ili ako nismo sigurni da je sterilizacija potpuno pouzdana, potrebno je streptomicin zamijeniti etambutolom. Ovo je osobito važno ako se radi o regijama sa visokom prevalencijom AIDS-a. (Etambutol ne koristiti kod male djece jer ona ne mogu reći da li gube vid.)
Dnevna doza:
Odrasli dnevno ispod 40 godina i manje od 50 kg: 0,75 g u jednoj dozi
Odrasli dnevno ispod 40 godina i preko 50 kg: 1,0 g
Izmedju 40-60 godina: 0,75 g
Iznad 60 godina: 0,5 g
Djeca: 10 mg/kg; ne više od 0,75 g
Toksične reakcije:
neuobičajene: vrtoglavica, ataksija, gluhoća
česte: kožna preosjetljivost, omaglica, obamrlost, šum u ušima.

KORTIKOSTEROIDI U LIJEČENJU TUBERKULOZE

Kortikosteroidi suprimiraju upalni odgovor na ozljedu ili infekciju. Time oni, ne samo što ne mogu pomoći liječenju, već mogu i štetiti. Nikada ne davati kortikosteroide kod tuberkuloze ili sumnje na tuberkulozu, osim ako bolesnik ne uzima i djelotvorne antituberkulotike. Jedina moguća iznimka je liječenje teških alergijskih reakcija na lijekove.
1.Moguće indikacije za primjenu kortikosteroida u tuberkulozi:

• Neosporno se koristi u liječenju teških alergijskih reakcija (preosjetljivosti) na lijekove,
• uključujući bolesn
• greške ...ovoda i tuberkuloze bubrega.
• Iako se svi ne slažu oko njihove koristi kod tuberkuloznog meningitisa, treba ih davati kod teških bolesnika.
• Kortikosteroide ne davati rutinski bolesnicima s plućnom tuberkulozom. Ali, kod teških bolesnika, gdje je moguća i smrt u prvih nekoliko dana kemoterapije, ovi lijekovi mogu održati pacijente u životu dok antituberkulotici ne počnu djelovati.
• Kod bolesti nadbubrežnih žlijezda (Addisonova bolest) potrebno je nadomjestiti adrenokortikotropne hormone koji nedostaju.

2. Mjere opreza

Kortikosteroidi izazivaju popratne pojave kao što su retencija tekućine, promjene izgleda lica (»moonface« - lice poput mjeseca), mentalne simptome i pogoršanje želučanog i duodenalnog ulkusa. U tuberkulozi se kortikosteroidi trebaju davati samo nekoliko nedjelja do najviše mjesec ili dva. Tako se neće pojaviti nuspojave vezane uz dugotrajnu terapiju (visok krvni pritisak, dijabetes, promjene na kostima).

3. Doze

Kod srednje teških bolesnika inicijalna doza prednisolona od 10 mg dva puta dnevno kroz 4-6 sedmica je obično dovoljna. Nakon toga se doza smanjuje za 5 mg svake sedmice.
Kod težih bolesnika, posebno tuberkuloznog meningitisa, inicijalna doza je 60-80 mg dnevno, uz kasnije postupno smanjenje kao ranije.
U bolesnika koji primaju rifampicin doza prednisolona se mora prve 3-4 nedjelje znatno povisiti. Doza za djecu je prema težini bolesti 1-3 mg/kg.