| Home | Bolesti | Dijagnostika | Lijekovi | Radovi | Novosti | Forum | Linkovi |
luk
Dr. Sadiković Halid
dr sci., specijalista medicine rada
Institut za ocjenjivanje radne sposobnosti
Sarajevo

MODELI ZDRAVSTVENIH OŠTEĆENJA


Uvod

Bolesti i povrede su jedan od najznačajnijih uzroka socijalne zavisnosti čovjeka. Snaga i priroda te zavisnosti variraju na vrlo širokoj skali od neposrednog rizika biološkog nestanka (smrti ) do malih prepreka u vršenju osnovnih životnih aktivnosti. Ni u jedne druge kategorije ljudi nije tako snažno i dugotrajno izraženo "stanje socijalne potrebe" kao u hroničnih bolesnika, odnosno osoba sa hroničnim psihofizičkim oštećenjima.

Nakon dijagnostike ,liječenja i medicinske rehabilitacije postiže se najveće moguće medicinsko poboljšanje. Ali, i pored toga, nažalost, mnoge bolesti ostavljaju neizbrisive tragove u obliku trajnih, ireverzibilnih promjena u zdravstvenom stanju. Te promjene manifestiraju se kao sasvim definirana akutna ili hronična, povremena ili stalna tjelesna ili duševna oštećenja. Bez obzira na etiologiju, trajanje i vrijeme nastanka, ova oštećenja u vidu anatomskog ili funkcionalnog gubitka, daju socijalne obrise posebnoj društvenoj skupini ljudi -osobama sa oštećenjem (1).

Socijalna stigmatizacija te skupine rezultira iz nastojanja zajednice da se osobe sa oštećenjem socijaliziraju do razine koju im osiguravaju očuvane sposobnosti, tj.da rade i zarađuju i da su što manje zavisni u svom življenju od drugih. Put u realizaciji tih ciljeva je dug i trnovit, ali je, bez izuzetka, human, racionalan i rentabilan. Osoba sa oštećenjem transformira se od primaoca novčane kompenzacije u aktivnog sudionika općeg privređivanja i ulaže u socijalnu pomoć i zaštitu jedan dio svoje plate onima koji apsolutno nemaju te mogućnosti. Profesionalna samoaktualizacije briše dikriminacioni odnos i izdiže socijalni položaj osobe sa oštećenjem iznad nivoa biološkog preživljavanja.

Pored stupnja i obima, svako oštećenje u zdravstvenom smislu sadrži i druge odrednice koje se mogu aktualizirati u odnosu na zahtjeve životne sredine i profesije. Raznolikost tih odnosa potvrđuje višestruko značenje oštećenja u svakodnevnom životu.
Ovo je jedan od pokušaja konfiguracije modela zdravstvenog oštećenja toliko značajnog u životu svakog čovjeka.

Medicinski model oštećenja

U zdravstvenom smislu "oštećenje je svaki gubitak ili nepravilnost psihološke, fiziološke ili anatomske građe ili funkcije "(2). Definicija pripada medicinskom poimanju oštećenja, jer se odnosi isključivo na poremećaje na razini organa. Oštečenje perzistira i pored svih preduzetih mjera moderne medicine, ono postaje permanentno, doživotno, nepromjenjivo je ili progredira. Njegovo medicinsko značenje ostaje u okvirima dijagnostike, prognoze, terapije i medicinske rehabilitacije.

Medicinski model oštećenja može se simbolično izraziziti ovako:
uzrok --> patologija --> oštećenje.

Socijalni model oštećenja

U okviru socijalnog modela bolesti, oštećenje poprima socijalne determinante. U vršenju svakodnevnih životnih aktivnosti oštećenje se konfigurira kao nepovratno smanjenje ili gubitak određenih tjelesnih, psihomotornih, senzornih ili kognitivnih sposobnosti. Gubitak ili smanjenje bilo koje od tih sposobnosti osobu sa oštećenjem dovodi u podređeni socijalni položaj i izdvaja je u posebnu socijalnu skupinu. Ona ne može da ispuni zahtjeve životnih potreba u kvalitetu i kvantitetu kao osoba bez oštećenja. Njen put do socijalne nezavisnosti postaje dug i težak, jer je sve u njenoj užoj i široj socijalnoj sredini podređeno i podešeno u skladu sa sposobnostima osoba bez oštećenja. Gubitak sposobnosti zbog oštećenja je nepovratan. Osoba sa oštećenjem tek u procesima adaptacije, kompenzacije i supstitucije uviđa koliko su te sposobnosti bile dragocjene u svakodnevnom životu. Ona svim silama nastoji da postigne nezavisnost u životu od drugih, ali joj to često ne uspjeva, ne zato što to ona ne bi mogla realizirati, nego što nema podršaku okoline.

Socijalni model oštečenja može se simbolično izraziti ovako:
uzrok --> patologija --> oštećenje --> invaliditet.

Profesionalni model oštećenja

U profesiji čovjeka, oštećenje može, ali ne mora, značajno uticati na njegovu profesionalnu radnu sposobnost. Ako su i pored koegzistentnog oštećenja, sačuvane sposobnosti relevantne za određeni posao, oštećenje nema nikakav profesionalni značaj, sa vidika radnog učinka, sigurnosti na radu i zarade. Radna sposobnost za određeni posao je intaktna i struktura i nivo njenih komponenti su kao u osobe bez tog oštećenja.

Značaj oštećenja i njegovih dimenzija zavise isključivo od konkretnih zahtjeva rada, od zahtjeva konkretnog posla. Ako oštećenje nije prepreka ili zabrana za konkretni rad, osoba sa oštećenjem je profesionalno validna kao i zdrava osoba.

Oštećenje postaje vrlo značajno, ako je je dovelo do bitnih promjena u nivou ili sastavu jedne ili više sposobnosti, značajnih za aktualni posao. Tada nastaje invalidnost kao izraz nepovoljnog odnosa promijenjenih sposobnosti i zahtjeva konkretnih poslova.Osoba sa oštećenjem ne može ili ne smije dalje raditi na svom poslu zbog funkcionalnih ograničenja ili rizika od pogoršanja zdravstvenog stanja. Rad na drugom poslu prema sačuvanim potencijalnim ili aktualnim sposobnostima,u potpunosti anulira profesionalni značaj oštećenja.

Profesionalni model oštećenja simbolično sadrži dihotomiju:

  • uzrok --> patologija --> oštećenje --> invaliditet --> očuvana profesionalna radna sposobnost
  • uzrok --> patologija --> oštećenje --> invaliditet --> invalidnost.

Iz ovog modela oštećenja slijedi izuzetno značajna aksioma: u osobe sa invaliditetom može, ali ne mora postojati invalidnost. Model se potvrđuje na velikom broju osoba sa oštećenjem koje uspješno, sigurno i nesmetano obavljaju sve poslove svog radnog mjesta.

Biološki model oštećenja

Višestruka i teška funkcionalna oštećenja dovode do gubitka većeg broja sposobnosti za vršenje osnovnih životnih aktivnosti u toj mjeri da nastaje potpuna ili djelomična zavisnost od pomoći i njege druge osobe. Radi se isključivo o gubitku osnovnih biloških funkcija na razini biološkog opstanka, o stanju bez biološke nezavisnosti. Osoba ne može biološki samostalno opstati, jer je nepovratno izgubila, zbog bolesti ili povrede, elementarne sposobnosti za izvršavanje osnovnih životnih aktivnosti (kretanje,hranjenje,itd.). Njen biološki opstanak je neodrživ bez stalne pomoći druge osobe.

Biološki model oštećenja može se izraziti ovako:
uzrok --> patologija --> oštećenje --> invaliditet --> potreba pomoći i njege druge osobe.

Forenzični model oštećenja

Forenzični model oštećenja izražava svu složenost i značenje oštećenja za čovjeka. Definira ga duševna bol (patnja) čovjeka, nastala kao rezultat oštećenja, anatomskog ili funkcionalnog gubitka zbog tjelesne povrede. Pored životne dobi oštećenika, intenziteta i trajanja posljedica, model uključuje duševnu bol zbog invalidnosti (gubitka ili smanjenja radne sposobnosti) i duševnu bol zbog invaliditeta (gubitka ili smanjenja sposobnosti vršenja određenih životnih aktivnosti). Trajanje patnje zbog oštećenja je u mlađih osoba duže, a u starijih osoba jače zbog izraženijeg smanjenja sposobnosti adaptacije na bitne životne promjene (3).

Forenzični model oštećenja može se izraziti ovako:
tjelesna povreda --> patologija --> oštećenje --> invaliditet, invalidnost --> duševna bol (patnja).

Forenzični model oštećenja zapravo jedini integrira sve negativne konotacije oštećenja u životu i radu čovjeka i izražava ga kao doživotnu patnju (duševnu bol ) zbog nepovratnog biološkog (fiziološkog) gubitka.
Evaluacija oštećenja evaluirala je od ocjene gubitaka ili smanjenja do ocjene preostalih sposobnostii čovjeka., tj.evaluaciju mogućeg životnog i radnog funkcioniranja . U tom kontekstu učinjen je veliki preokret 2001 godine kada je usvojena nova svjetska klasifikacija funkcioniranja, disabiliteta i zdravlja (4).

Reference

  1. Zovko G. Socijalna skrb o invalidima u Republici Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku 2000; 3-4:273-287.
  2. Međunarodna klasifikacija oštećenja, invaliditeta i hendikepa ( Priručnik za klasifikaciju posljedica bolesti). Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, 1986.
  3. Zečević D., Škavić J.i sar.: Osnove sudske medicine za pravnike. Zagreb:Barbat 1996.
  4. ICF-International Classification of Functionig, Disability and Health. Geneva:WHO,200
HealthBosnia.com - ima autorska prava na ovu stranu. Svako objavljivanje
teksta ili dijelova ovog teksta je moguće samo uz saglasnost HealthBosnia.com
© 1999-2001, by HealthBosnia.com, e-mail medmaster@koming.com. ALL RIGHTS RESERVED.